Abstract
Imenice pluralia tantum su fascinantna pojava, za koju se slavisti interesuju još od Braunove
teze (1930), pa i ranije. Za to postoji nekoliko razloga. Prvo, mnoge od ovih imenica su
defektne jer, iako su brojive, nemaju jedninu. Drugo, dok defektne imenice obično uključuju
sporadične praznine u promeni (kao što je to, po jezičkom osećanju mnogih govornika, slučaj
sa genitivom množine ruske imenice *mečt), klase imenica pluralia tantum često su – bar
delimično – semantički predvidljive (tj. ove imenice su podložne „uopštavanjima srednje
veličine”, Koenig 1999). Međutim, ova predvidljivost je ograničena: up. u ruskom imenicu
binokl ‘dvogled’, koja ima standardnu promenu, sa imenicom sani ‘sanke’, koja je imenica
plurale tantum. Treće, da bi se mogle upotrebiti kao brojive, imenice pluralia tantum često
zahtevaju neko dodatno sredstvo, npr. zbirne brojeve. I u opštoj lingvistici postoji stalno
interesovanje za ove imenice (npr. Visnievski 2009). Zato je glavni cilj ovog referata da pokaže
poseban značaj podataka iz slovenskih jezika za opštelingvističko ispitivanje imenica pluralia
tantum. Taj značaj je dvostruk. Prvo, kod nekih klasa ovih imenica se uočavaju zanimljive
razlike u različitim slovenskim jezicima. I drugo, treba preispitati tvrdnju da je, iz semantičkih
razloga, prirodno da se predmeti koji se javljaju u paru označavaju imenicama pluralia tantum,
s obzirom da se ovakvi predmeti označavaju imenicama pluralia tantum i u jezicima koji imaju
dual (kao u slovenačkom i gornjem i donjem lužičkom). Uz to, u ovim jezicima se imenice
pluralia tantum mogu koristiti za jedan, dva ili više od dva referenta (kao u donjem lužičkom,
Janaš 1976/1984). Dakle, ove imenice zaslužuju našu stalnu pažnju bilo da je reč o
razumevanju broja u slovenskim jezicima ili o opštelingvističkim aspektima imenica pluralia
tantum.
= = =
Pluralia tantum nouns are indeed fascinating, and Slavists’ interest in them goes back to
Braun’s thesis (1930) and earlier. There are several reasons for this. First, many of these nouns
are defective, since they are countable yet they lack a singular. Second, while defectives
typically involve sporadic gaps (as with Russian genitive plural *mečt for many speakers), sets
of pluralia tantum nouns are often semantically predictable, at least in part (they are subject to
‘middle-size generalizations’, Koenig 1999). This predictability is limited, however: compare Russian binokl ‘binoculars’ (which is a normal noun) with sani ‘sleigh’ a plurale tantum noun.
Third they often require some sort of repair (such as the use of collective numerals) so that they
can be treated as count nouns. Pluralia tantum nouns are of continued interest in the general
linguistic literature (see, for instance, Wisniewski 2009), hence it is timely to consider the
particular interest and contribution of the Slavonic data, the focus of this paper. Two aspects
stand out. First the Slavonic languages provide semantic classes of these nouns, which vary
across the family in interesting ways. And second, the claim for the semantic naturalness of
paired objects being pluralia tantum needs reassessing, given that these nouns are pluralia
tantum even when the dual is available (as in Slovene and Upper and Lower Sorbian. Moreover,
in these languages pluralia tantum nouns can be used for one, two, or more than two referents
(as in Lower Sorbian, Janaš 1976/1984). Thus these nouns deserve our continued attention,
both for Slavonic internal and for general linguistic reasons.